Ova biljka se razmnožava spolno sjemenkama i vegetativno reznicama.
Latinski naziv: Tilia tomentosa Moench.
Srebrnolisna lipa(srebrna lipa, bijela lipa)ima široku piramidalnu krošnju s uspravno savijenim granama te ravno ili neznatno krivudavo deblo. Kora je srebrnastosiva, dugo ostaje glatka, kasnije poprima tamnosivu boju, uzdužno izbrazdana. Listovi su okruglasto srcasti, oštro napiljenoga ruba, srcaste ili koso odrezane osnove. Dugi i široki su 7-12 cm, zavojito razmješteni, s 3-5 cm dugom, bjeličasto dlakavom peteljkom. Na licu su tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni te gusto, srebrnastodlakavi(pustenasti), bez čuperaka dlačica u kutovima žila. Cvjetovi su dvospolni, zelenkaste boje, a oblikuju paštitasti cvat, na debljoj stapci, u kojemu ih ima i više od sedam. Letni list je sjedeći. Cvatnja je tijekom lipnja i srpnja, kasnije od kasne lipe. Plod je tvrdi, okruglasti, bradavičasti, sivodlakavi oraščić dug do 10 mm, uzdužno sa četiri izražena rebra. Odrvenjeli plodovi su na dugačkoj zajedničkoj stapci, dozrijevaju u listopadu, a zimi ostaju na stablu.
Raširena je u jugoistočnoj Europi i sjeverozapadu Male Azije. Srebrnolisna lipa u našoj je zemlji najviše zastupljena na području Bilogore, a dominantna je u sloju drveća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom, na obroncima zapadnoga dijela Fruške gore. Mnogo se kultivira kao prikladna ukrasna vrsta u vrtovima, parkovima i drvoredima,jer je izrazito je otporna na zračnu zagađenost, zbijenost tla i ostale stresne uvjete u gradskim sredinama.
Ova lipa je medonosna,opojnog mirisa i cijenjena u pčelarstvu, a njeni su cvjetovi poznati u pučkoj medicini. Premda ne daju kvalitetan čaj, vrlo su aromatični. Za bumbare je toksična zbog šećera manoze kojeg ne mogu probaviti.
Stari Slaveni smatrali su da grom nikada ne udara u drvo lipe te im je lipa bila simbola svetog stabla..
Carstvo: Plantae
Odjeljak: Magnolliophyta
Razred: Magnoliate
Red: Malvales
Porodica: Tiliaceae
Rod: Tilia
Vrsta: T. tomentosa Moench.
L.P.